Zvuk talasa. Lagano ljuljuškanje broda. Bude vas prvi zraci sunca. Čuju se zvona obližnje crkve na vrhu stene na ostrvu pored kojeg ste usidreni, smeh i lagano buđenje komšija na brodovima do vašeg. Ukoliko ste otplovili „Into the wild“, probudiće vas kozice koje pasu po obližnjim žbunovima i zvukom zvončića prekidaju savršenu tišinu. Otvarate oči. Prvo što ćete videti je nestvarno plavo nebo. Prizor drugi- spuštate pogled, plavetnilo nestvarno prozirne vode. Nakon buđenja u plavim lagunama, prvi poklon – direktan skok u vodu! Posle jutarnjeg kupanja, na palubi se srećete sa prijateljima koji jedan po jedan izlaze iz kabina, prepričavajući jučerašnje dogodovštine. Nakon doručka na repertoaru se nalazi: krstarenje do novog grčkog ostrva, kupanje u neistraženom plavetnilu zaliva, odlazak na ručak u sledeće autentično mesto, kupovina upravo ulovljenih svežih hobotnica, brancina ili orada, na obližnjoj pijaci i kraljevska gozba uz suton, kada se riba priprema na jedrilici, uz belo vino i masline, posmatranje zalaska sunca. Pošto ste ga ispratili na još jedan počinak iza horizonta, kreće spremanje za napuštanje broda na kratko i pronalazak zabave na kopnu. Nazdravljanje čašicom domaćeg uza započinjе posle večere, a završava se uz mnogo smeha i igre u nekom od ostrvskih klubova do kasno u noć. Kada se vratite na brod, nećete pogrešiti ako odlučite da zaspite na palubi, gledajući u zvezde. Neprocenjivo iskustvo!

odmor na jedrilici

Međutim, nije oduvek bilo ovako. Postoje ljudi koji se istog trenutka zaljube u jedrenje, sa druge strane su oni koji ga nikada neće zavoleti. Negde u sredini su oni kojima je potrebno vreme da shvate da su bili na najnestvarnijem odmoru i da je jedrenje savršena kombinacija neporocenjivih trenutaka, ludog provoda i uspomena koje se prepričavaju. Proputovala sam skoro ceo svet. Uvek sam bila avanturistički nastrojena, no avanturizam se uvek završavao nakon ponoći, sa povratkom u hotelsku sobu, u kojoj se nastavljao konformizam. Jedrenje mi je to zauvek promenilo. Nakon prvog krstarenja grčkim ostrvima, vratila sam se posle sedam dana konstantne akcije. Moralo je da prođe nekoliko dana dok nisam shvatila da sam se svakog dana budila u drugom morskom gradiću i za tako kratko vreme obišla bezbroj grčkih ostrva i doživela mnogo avantura. Godinu dana kasnije, ponovo smo se dogovorili da odemo na jedrenje, ovaj put polazana tačka je ostrvo Krf. Ovaj put bilo je još lepše. Sada sam već imala iskustvo i znala sam kako da se organizujem. Spavala sam na palubi, uz ljuljuškanje broda i sa pogledom direktno na zvezdano nebo. Više nisam ni silazila u kabinu. Ujutru me je budilo sunce i žamor sa komšijskih brodova. Prva stvar pre pranja zuba bila je uskakanje u kristalnu plavu vodu.  Na prvom krstarenju mi je smetalo da kompletno doterana uđem u dingi, držeći sandale u ruci, i prvog prijatelja do mene, dok sam u belom i mokra od talasa koji zapljuskuju sa svih strana.

Godinu dana kasnije provalila sam foru – vožnja dingijem je mesto najvećeg smeha i povezivanja sa ljudima koje volite! Prošle godine paljenje pomoćnog čamca ka gradu značilo je – mnogo smeha. Ubrzo, ubacili smo i tačku: Pevanje! Pevali smo iz sveg glasa, leteći na talasima ka gradu i sve što smo videli bila su nasmejana lica osvetljena baterijskim lampama, talasi, zvezdano nebo i njegov odsjaj na mirnoj morskoj površini. Krstarenje Grčkom vam poklanja neverovatna otkrića. Menja uobičajeno značenje reči „provod”. Jedne večeri uplovili smo u uvalu u kojoj je bilo povezano osam katamarana, na kojima su se vijorile italijanske zastave. Kad smo se usidrili, na dingiju su nam prišla dva Italijana. Doneli su nam flašu pića, kao pozivnicu na žurku koju su spremali u uvali. Nakon njihove posete, katamarani su osvetleli zaliv, svetla su bila popaljena kao na stadionu, ozvučenje, DJ na stage-u, činilo je da ceo zaliv odjednom postaje Party uvala. Potpuno nov koncept zabave. Bilo je nezaboravno. Ostali smo do kasno u noć na ludom partiju koji nam je ostavio gomilu doživljaja za pamćenje. Tokom krstarenja otkrili smo i napušteni grad na jednom od ostrva na kojem smo bili usidreni. Nekada živo ostrvsko utočište trgovaca, sada ruševina. Svaki korak daje utisak hoda po istoriji i jedino maštom, možete da oživite svakodnevnicu nekadašnjih meštana. Vijugavi put kroz zidine vodio je ka vrhu brda na kojem se nalazila crkva sa osmatračnicom u kojoj je stajalo veliko čelično zvono. Zvonili smo do besvesti, dok je tihom uvalom odjekivao melodični zvuk koji je nekada davno najavljivao dolazak brodova. U toku šetnje, ulazili smo u napuštene kuće i pokušavali da zamislimo život stanovnika. U jednoj od kuća videli smo i staru mašineriju na kojoj se pravilo ulje od maslina. Neverovatno iskustvo koje možete da doživite samo na jedrilici, jer ovakav doživljaj ne postoji i nikada se neće naći na mapi klasičnih turističkih ponuda.

Grcka jedrenje zenska posada

Jedrenje vas povezuje sa samim sobom i drugima. Postajete piratska družina, koja deluje sinhronizovano i kao da se ceo život poznaje. Spaja vas more, mala površina na kojoj ste, dvadeset četvroročasovno druženje, pažnja koju morate da obratite u svakom trenutku, jer jedrilica može da bude i opasno mesto. Jedrenje će vas povezati na mnogim nivoima – smeh je uvek tu, noću možete da pričate pred spavanje sa članovima posade do kasno. Razvija se neka čudna povezanost koja vas prati. Posle višečasovne plovidbe, kada stanete na kopno, zbog šetnje, ručka, večere ili izlaska, imate takozvani pijani hod. Sve se vrti. Mozak je navikao na ljuljukanje talasa. Svaki sledeći korak liči na hod Džeka Sparoua. Čula su izoštrenija. Sve plaže postaju prljave, pretrpane ljudima i iritirajuće. Krstarenje učini nešto sa Vama.  Svakog dana plovite do novog ostrva. Čim stignete u morski grad, toliko ste ushićeni, da odmah želite još. Nakon samo jedne večeri u istom mestu adrenalin vas natera da već sutra ujutru isplovite ka novoj destinaciji, uvali, plaži, znamenitosti. Adrenalin plovidbe i doza avanturizma koje jedrenje budi u vama, postaju toliko jaki da se ponekad dešava da i cela posada odmah po pristajanju broda nakon višečasovne vožnje pita: „Gde ćemo dalje?”

Jovana, leto 2011 (Jonska ostrva, Saronička ostrva, Hrvatska 2009 godine.)